Govorila je kroz linije života na dlanovima
kroz otiske jagodica i znojnim kapljicama
Govorila je kao planinar koji će pasti sa litice ako prekine nit
kao da joj se padobran neće otvoriti
kao da vulkane pripovedanjem uspavljuje
i rekao sam ljut i pijan
one noći kad su se zvezde same porađale
gromovi sebe žvakali i u vrtloge vetrova pljuvali
- kad bi ti vilicu iščupali opet bi našla način da govoriš
ciganka moja pegava,
kad je spavala govorila je kosom
prćastim nosom i trepavicom
Kolenom je druže
umela da izgovori bar par rečenica
iz ramena i lakta umela je haiku da ištuca
Govorila je druže
kao da će slogovima ovekovečiti zelenu lozicu
posed ostavljen od žene sa kojom je svako jutro
pila telefonsku kaficu
sve do onog dana kad je počela psovati i vrištati perfekat
oči joj pocrnele od žeđi, pege pobledele
Kad bi odlazila
ciganka moja pegava,
ostavljala je par haljina
i cipela koje su pričale
o mladosti, sredovečnosti
i ponajviše o ljudima kojih je zauvek ostala žedna
ciganka moja pegava
kad se vraćala
ličila je na drvo iz predela tundri
sa gravurom peska i prašine
I rekao sam ljut i pijan
one noći kad su se zvezde same porađale
gromovi sebe žvakali i u vrtloge vetrova pljuvali
- kad bi ti vilicu iščupali opet bi našla način da govoriš
Govorila je kao da će joj jezerski led pod klizaljkama pući
Ne volim vodene priče
setim se, ciganka moja pegava
ovim slivovima nije pričala
zagrcnem se
i dugo štucam cvetove haljina što mi je ostavljala
Jelena Stojković Mirić
Pesem obžalovanja in hkrati občudovanja; ko uvidiš, da je nekdo izjemno pomemben zate, ko odide ... zanimive podobe in atmosfera pesmi, čestitke,
lp, Ana
Hvala Ana.
Lp
Hvala Svit.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jelena Stojkovic Miric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!