Napuhao se balon radosti
i eksplodirao u rukama pravde.
Ne ljuti se vreme što ti okrećem leđa,
ne veni pogled sa godinama.
Vetar odneo kući krov,
pa nađem sebi lađu za život (nešto putujuće).
Morski pas progutao moju zlatnu ribicu,
tonem u okeanu, za srećom u dubinama.
Ne može duša, da se zasidra, nema luke,
pa nosim sidro ispod ruke.
Poslano:
17. 05. 2020 ob 16:07
Spremenjeno:
17. 05. 2020 ob 16:08
*Ne može duša, da se zasidra, nema luke, pa nosim sidro ispod ruke.*
Zelo lepa, kreativna pesem. Čestitke!
Lp Bor
Hvala Bor :)
Lp
* "pa nosim sidro ispod ruke," praktična Pupa,
čestitke. *
Hehe... hvala Svit :)
Lp
urednica
Poslano:
22. 05. 2020 ob 19:55
Spremenjeno:
22. 05. 2020 ob 19:55
Res dober zaključek pesmi, ki kljub številnim oviram in iskanjem duša najde pravo mesto za dom ... čestitke,
lp, Ana
Hvala gospa Ana res sem vesela, da Vam je všeč :)
Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ernestina Suljić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!