VISOKO IZNAD VJETROVA

cijelom sobom ukoričena u mjesećini

ni koža ni kost

ni utvara ni utjeha

prejaka

da odrastem

preslaba

da ostanem

svakih nekoliko svjetlosnih godina

zaspim u kori stola za blagovanje i preliva me

večernje nebo. misli su

čistaci s bodljikavom žicom

lovim ih po neskladnim proporcijama vlastite glave i činim

da budeš sirovo meso, kost, majčinska ljubav na stolu za blagovanje

u zgaženoj travi

ruke se puste ispod uha i miluju raspuštene konje

tvoje bilo

nikako ne nalazim puteljak da se približim toj drskoj ženi

bb

brankicab