Tišina u koju sav pretvori se
grad kada spava,
postane transcendentna ...
Kad buktinje utihnu a preostaju
tačkasta svetla,
raskošnog sjaja zvezda u buketu.
Čekajući zoru rumenu, elegantnu,
bacamo kroz prozore bombone na tramvaje
i mirišljave šapate jeftinih ruža,
bojimo na providnom jutarnjem platnu.
Sadržaj vrelog žamora leta
u nestajanju, omogućava rađanje
budućnosti, ovog gluvog doba.
Zadivljujućih oblika ideja,
opažanja zakrivljenosti svemira ;
umesto milenijumskih snova ...
Šetnja, odlučni koraci
sustižu uporna razmimoilaženja;
razdragane želje, opscena razmišljanja
minornim trenucima razdvojenosti,
bacaju senke na prijateljstva;
rat i smrt ištu bojišta.
Na kraju samo suze izdajninički,
klize po ispucalom obrazu,
borama proteklog života;
U prolazu ...
Današnji čas, ki razdira prijateljstva, poglablja gube in odmeva v tišini ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, poštovana urednice :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!