ima jutara
kad i bez tebe boja ruže
plamti u prozoru
nešto moje zna
da tvoji treptaji nisu supstrat
ni brodolom ni krah
ima jutara
koji znaju da nikada
rijeke neće isprati
tvoje korijenje
ni lišće vjetrovi
jutra bez tebe sklapaju dlanove
smirena zviježđa naseljavaju
iskrice tvojih očiju
da se lakše pronese istina
svim tračnicama života
da se krhka ljudska pleća
nikada neće osloboditi
tereta nade
(duboko usnule
u korjenju i lišću)
Breme upanja, ki ga nosimo vse do konca in ga ljubezen razbremenjuje.
... umirjeno !
Veliko navdiha, Poet !
Lp. Drago
Lijepo je i korisno pročitati komentar i mišljenje.
Hvala, Drago.
Pozdrav Tebi.
(Mirko)
Pesem, ki zbuja upanje - skozi liste in korenine - in življenje se zazdi povezano z vsem, kar obstaja in kar je obstajalo ... čestitke,
Ana
Ana, zahvaljujem se za podcrtavanje pjesme.
Srdačan pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!