Balada na izdvojenom peronu u predvečerje.
Ravnoteža žutog svetla i sivila, stanica prolaznosti,
proputovanja, zamišljeni putnik čeka na istom peronu;
dok stoji po strani vreme trajno uzmiče pred nepoznatim.
Usamljen, bez prtljaga, premalo nade, upozorenja,
ideja poraslih u zapuštenoj periferiji na lošem glasu.
Prastare klupe, dok dugo sede, sećaju druge putnike
na noći pod vedrim nebom, bolove u predelu epigastrijuma
od hirurških rezova, posttraumatskih poremećaja,
nepoloženih ispita u oktobru, povratka u nedođije.
Sećanja obmanjuju neizvesnosti ustajalih mirisa
odvratnih čekaonica, učionica, pogona, poligona,
radionica i šarenih karnevala ...
Preduboko zadiru trenuci zaustavljeni u prolaznosti.
Pozdrav i čestitke!
Samota, spomin in pozaba - peron, na katerem se vse to srečuje znotraj popotnika, čestitke,
lp, Ana
Poslano:
12. 05. 2020 ob 12:05
Spremenjeno:
12. 05. 2020 ob 21:53
Hvala Ana, moja najdublja zahvalnost i poštovanje urednici;
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!