jer sam izgubila tabane
i rupe u svemiru su mi svjedok
da sam htjela samo s osmjehom
u zvijezdu
položiti drhtaje svoje biti
zato
jer sam ostala bez sjene
jer nema sunca
palo je iza obzora
one večeri kad sam se nakvasila istinom
zato
jer na stolu htjenja
imam šalicu kave previše
miris se širi po prostoru
i svaki puta sjedne
kao onomad
na kauč
i kaže
dođi
sa slomom
a ja se samo srušim
u njega
i posljednje
ali ne najmanje bitno
zato
jer
ljubim
kao što paprika ljubi osjećaj ljutine
užitka dok se topi u ustima
gladnoga
a kad kiša međutim kiselo podrigne
na prozor sobe u potkrovlju
ponekad kapne i na mene
i razjeda me do golote
zato
pitam
zašto
jer se bliži zima
i ja pipajući tražim deku

Jure Drljepan (JUR)