Crni spavač
Pramac svijeta okrenut ka meni:
vatra je na mojim rukama već gorjela.
Bio sam svjetionik
gubavcima i mesijama
koji mijenjahu riječ za strah,
dijete bijele smrti
koje ne razaznaje zlo od zla.
Sad mrakouman i nag
brojim cvjetove Sunčane krune
i od njih spravljam čaj pjesnicima.
Dišem kroz ožiljak i fugu tmine.
Onaj sam koji posljednji večera
beskvasnu nadu za sve vas:
vatra je na ovim rukama već gorjela.
Zadjenuo sam smrt o grkljan.
U mojim crijevima više ne sviće.
Ne gledajte u mene.
Kažem vam:
Ja sam svjetionik slijepcima.
Kad razidam svoje bedeme
u budnost crnoga spavača,
obezglavljena krv na polju postanka
tražit će svoje meso.
Ožiljcima i fugama tmine
gori moje marijansko djetinjstvo.
Ne sjećam se kako sam zvao kišu.
Tek kažem vam:
Rat je,
cvat crnoga spavača.
* crvena kraljevska kruna crni naše dane, sad smo zajedno odvojeni,
čestitke
Naravno, ČESTITKE!
Milion puta Bravo i hvala!
Svit, Mirko, hvala na čitanju!
Poosebljanje temačnosti, ki se žrtvuje, da bi se svet rešil smrti ... zelo všeč mi je: Dišem kroz ožiljak i fugu tmine.
Čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 18. 04. 2020 ob 10:12
- Prebrano 623 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 332.73
- Število ocen: 16