Kroz mandalu paučine
bivšeg stana u Cankarevoj
miriše sarajevsko popodne.
Borovi Trebevića podupiru
beskraj plavetnila,
a staze bivše i nove uspinjače
slijevaju se u grad.
Košnica bruji ljetnim snom
ljudi se besciljno vrte u krug
ne videći dalje od kraja stola.
Tavanski prozor mi otvori oči.
Zar je toliko godina moralo proći
da shvatim - tu sam bio sretan.
Nostalgija, ki se nenadoma prebudi - zaradi vonja, okna ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Daniel
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!