Dijelimo
šezdeset kvadrata
neomeđenog prostora
U prostoru
slike zvuci i riječi
bez volumena
bez vremena
sveprisutnost pripadanja
Vrtlog guta izrečeno
ne tražeći razlog
Dijelimo
šezdeset kvadrata
neomeđenog prostora
bez granica
bez tvoje bez moje
tiho savijeni u osmijeh i vjeru
u riječ i sliku
čekamo svanuće novog
bez maske na licu
pogleda uperenog
u portal plavih obzorja
Takoj, ko odprejo meje pridem med vaju.
lpb
jaaaa komaj čakam...
Sjajno. Hvala ti, Ljubice.
Sjajno. Hvala ti, Ljubice.
hvala tebi Mirko ...
veliki osmijeh šaljem
Ena optimistična in bližinska - tudi tako se (z lahkoto) preživi te čase ...
lp, Ana
hvala Ana... malo pozititve dobro dođe...
zagrljaj za tebe
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!