DA IMA IZVJESNOG REDA NE BI MI NA PAMET PAO OVAJ JAVAŠLUK JEZIKA
(pro bono publico)
Fitilji otpanutih šišarki ima dvije hefte crtaju kružnice po površini vode.
Medo umoči šapu i on crta. Debeli krpelj mu se usis'o pod desnim uhom.
Čupam ga noktima k'o zalogaj. Crna se krv cijedi otrovom. Čuje se prasak
u drhtavoj utrobi. Tonem u nju i odmjeravam glinene ptice iz napuštene ciglane, prekriliše jezero.
Prašnjava trava na obali kutarisala se stada ovaca i zamukla
violina starog čobana. Jazuk je metuzalema ružiti. U crkvi
Gral, kalež sa otiscima Isusovih usana
na posljednjoj večeri, stišćem ozeblim prstima
da s hajirom iziđe iz tople utrobe kronična bol
u obliku tvog osmijeha. Odbijam milostinju
Kad moje sjene na duvaru povilene slobodno
zatraži muštuluk
Samo posebne žene mogu da presude psećem životu svojim golim rukama
i u zamahu stanu, osjetljive na čežnju.
bb
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: brankicab
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!