zarobljena
s vremena na vrijeme
razvežeš jedra
koja sviraju odlaskom
kao laste
što u krajolik se ubacuju
poput davnih snova
iscijeđenih niz lice
s vremena na vrijeme
znam da žeđaš paletu boja
neizdrživo plavu u mom oku
sagnem li se nad odlomke tvojih dana
dječak sam koji bdije
nad koricama nevinosti i makova
pa se obezramljen smiješim
kao odsjaj što zarobljava um
negdje onkraj vijeđa
negdje na rubu mogućeg
s vremena na vrijeme
odgoniš čvorove vjetra u jedrima
razvezuješ se utjelovljena uz jastuk
koji ti se smiješi jer i danas bih
da sam dječak
još jednom kao prvi put
ušao u tvoju
djevojačku sobu
okrenutu mom licu
samo mom oku
samo mom čelu
mojim usnama
… lepa pesem, ujeta v spomine in hrepenenje, h kateri se je vredno vračati;)))
Z lepimi pozdravi,
koni
Hvala, komi, na mišljenju, komentaru i pažnji.
Pozdrav i lijepe želje,
Mirko
mirkopopovic - jedan od klasika pesem.si
Srdačan pozdrav iz Srbije
Hvala, Zorane.
Srdačan pozdrav iz BiH
Nostalgija, ki jo nezadržno odpirajo spomini, ujeti v to pesem ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 08. 04. 2020 ob 15:26
- Prebrano 479 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 168.26
- Število ocen: 9