Anđeosko popodne
U popodnevnom predahu
ležiš na kauču u mom naručju.
Ne dišem.
Kao paučina, dahom nošena,
moj se pogled spušta
na tvoje lice,
vrat,
ramena...
Sunce kroz zavjese nas razoružava.
Uranjam ruke u raskošnu tebe,
iz dubine donosim osmijeh i uzdahe.
U nasmijanom zalasku sunca
osjetim anđela s nama
u sobi.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Daniel
- 06. 04. 2020 ob 12:29
- Prebrano 285 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 81.5
- Število ocen: 2
