Plavo lišće sopran breza, u nemoći visine
„sotto voce“ vjetru govoriše.
Čeka da mjesec, plavožilni,
uz njih se penjuć, nebo dosegne.
Tad, u trenu, zrikavci ušutaše, a one,
kao rekvijem crnim oblacima „forte“ zapjevaše.
Slušam njihov zbor i kroz mokru tamu
pogledom tražim moju zvijezdu.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Daniel
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!