POTROŠENE RIJEČI
Potrošila sam riječi
Stavljala ih u zagrade
Skrivala iza zatvorenih vrata
Bacala u duboke zdence
A danas mi nedostaju
one meke sjajne
prepune svjetlosti
one duboke
prepune nade
Potrošila sam riječi na nebitne
nezahvalne nerazumne
Poklanjala ih
kradljivcima vremena
trajanja smisla
Prosula ih niz jalove vrtove
niz ulice
niz isušena korita
I danas mi nedostaju
one nježne
tihe podatne
one iskrene
svjetlošću prošarane
Ako ih pronađeš
skrivene
u pukotinama misli
u hladnim virovima rijeka
u tami svoda
stavi ih na usne
i šapatom ih ugrij
a onda ih ponesi
raznesi niz rodne pašnjake
niz strme litice
neka huče neka govore
Poslano:
05. 04. 2020 ob 07:49
Spremenjeno:
05. 04. 2020 ob 07:49
Riječi zasijane u plodne vrtove vrište svoju neizgubivost. Zadivljuje izuzetna tema.
Dobro ti jutro, Ljubi. Šaljem ti pregršt lijepih želja!
hvala prijatelju na javljanju i čitanju...
Budi mi zdravooo to je sada nekako najvažnije
Ljubi
Zanimiv zorni kot: besed ni neskončno mnogo, in če jih porabiš, so zate izgubljene ... oživi jih le tisti, ki se zaveda njihovega glasu, toplote, pomena ... čestitke,
lp, Ana
Hvala draga Ana... raduje me kad ti se pjesma svidi... lijep je to osjećaj :-)
budite nam zdravooo
zagrljaj
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 04. 04. 2020 ob 19:17
- Prebrano 538 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 153.4
- Število ocen: 6