u pucanje udisaja
žuč se toči
nema pomada za stare hrapave dlanove
koji još mirišu na kruh u našim ustima

jezici se prepliću u korbač
a krv u kuglicama krasi vratove grla
koja će jednom hvatati zrak
da bi u njemu uhvatili zadnji miris sunca vjetra zemlje i voda
ali ničega više neće biti
za one što se odrekoše majki i očeva

Ivane, uzalud si upozoravao
da ne ponavljamo tvoje greške
svi smo vidjeli samo gumene čizme
a željeli smo Carmine, Santonije, Lobbove

Faustovi, Mefistima su kroz stoljeća izrasle kandže
dva metra razmaka neće biti dovoljno
na nijednom vrhu
niti u igrama blefiranja
 

Jure Drljepan (JUR)