SMENJUJU SE VREMENA

Jelena, umirila si se,

kažu, vremenom;

evo, baš ovog trena

dok razmišljam o proteklom životu

setivši se tvoga imena, Jelena,

najlepšeg od svih ženskih imena;

 

kao po običaju noć se –

nadziranim prilagođavanjem-

- tiho spušta na glomazne prozore,

koje je toliko teško otvoriti

koliko i stare rukopise, 

preteške za razumevanje.

U koje mi se ne da zaviriti 

niti listati požutele strane ... 

 

Znam,

sećanja koja gajimo, nisu trajna...

Možda me jedino

zaokupljaju ovih dana,   

divna sećanja na naš život

na reci;

ne bilo gde, pored reke. 

Baš na reci.

 

Ako i ti poželiš

ako se setiš odnekud se pojavi,

progovori, reci, 

razumeću da iz dubina                             

planetarnih uzdaha, priroda govori

tvojim neobičnim, toplim jezikom. 

 

Kad me usred noći

probude košmari i košava

počeću budan iznova,

sabirati misli;

misli rasplinute

misli filtrirane

misli provetrene

misli nedokučive

fluidne, razbacane ...

pod jastukom. 

 

dejanivanovic

Komentiranje je zaprto!

dejanivanovic
Napisal/a: dejanivanovic

Pesmi

  • 29. 03. 2020 ob 22:10
  • Prebrano 318 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 48
  • Število ocen: 2

Zastavica