Anđeosko popodne

U popodnevnom predahu

ležiš na kauču

u mom naručju.

 

Ne dišem,

dok mi pogled prijanja

kao paučina uz tvoje lice,

vrat,

ramena...

 

Sunce nas razoružava.

Uranjam ruke u raskošnu tebe,

iz dubine donosim osmijeh

i uzdahe.

 

U nasmijanom zalasku sunca

osjetim anđela s nama

u sobi.

Daniel

Matej Krevs

Poslano:
22. 03. 2020 ob 15:53
Spremenjeno:
22. 03. 2020 ob 15:53

Angelsko popoldne


V popoldanskem odmoru
ležiš na kavču
v mojih rokah.
 
Ne diham,
medtem ko se mi pogled prilega
kot pajkova mreža na tvoj obraz
vrat,
ramena ...
 
Sonce naju razorožuje.
Potopim roke v razkošno tebe,
iz globin prinašam nasmeh
in vzdihe.
 
Ob nasmejanem sončnem zahodu
čutim angela z nama
v sobi.


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Daniel
Napisal/a: Daniel

Pesmi

  • 22. 03. 2020 ob 12:59
  • Prebrano 325 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 34.23
  • Število ocen: 2

Zastavica