Tvoje su se oči mile
mojim rečima smi'le,
znam šta su snile.
Srce ti poje, drago moje,
dušu zavelo je.
Sjaj sam ti iz pogleda pio,
tolike noći nad njim bdio,
oprosti što sam to krio.
Srce moje traži svoje,
razum sputalo je.
Sivo nebo kišu nosi,
utonulo bi u toj kosi,
ali avaj...!
Život mu prkosi
i ne da!
Jutra vedra,
puna jedra,
tvoja nedra.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!