Moji korijeni sežu do predvorja pakla

Oblikovan sam u krošnjama drveća
čija imena više ne pamtim

Jato me odbacilo

Izgledam kao zbunjena ptica
koja je pobrkala strane svijeta
prve sam zime odletio na sjever
i više se nisam znao vratiti

Mene nije lako voljeti

Pronašla si me na rubovima bjeline
i ogrnula crvenim plaštom
jednom si me pitala
zašto ljubav izgleda kao krdo razjarenih bikova

Nisi me voljela
ljubav se skrivala u krošnjama drveća
i predvorju pakla

Tražila si da te odvedem na jug
mene kojeg su ukrotili lavovi
i zaključali u kavez

Slušam pjesmu gavranova
i čekam kraj ove predstave

Speculum