Na ulici popločanoj grafitima izgubljenih ljubavi
tražim tvoju sliku među džinovskim laticama srcolike ruže
kako bih se izvukao iz podzemne željeznice
u čiji mrak tone lažna svjetlost trodimenzionalnih reklama.

Blagi povjetarac budi stihove koji su ti davno posvećeni
da odagnaju tugu koja papirne lađe odnosi u beskraj
kroz zaljuljane uspomene koje mjesečina njiše u kolijevci života
dok posrebljuje deltu izgubljene rijeke u modričastom zviježđu.

Izdanci ljubavi koje si posadila u vremenskom vrtlogu na pješčanoj plaži
kako bi se poput djeteta poigrala s kaleidoskopskim kristalima
obnavljaju se u mojem srcu izrezanom žiletima
dok me mamljivi melos tajanstvenih bubnjeva opija mirisom nadnaravne svježine.

U vinu istine plovi ljubavni parobrod kojeg progone haiku stihovi
koji se kotrljaju preko medenjastih staza vaseljene,
a vlakovi budućnosti odnose prtljagu punu mojih ljubavnih pisama
kako bi ih jednog dana mogla pročitati na dvanaestom peronu.

Dok mi se u duši stapa miris soli i miješanog voća
zlatnim ključem pokušavam otključati džunglu života,
a budući da su nam sudbine prepletene razgranatim korijenjem čarobne mangrove
ljubav nas spaja iako smo udaljeni kao nedosežne zvijezde.

Naše tajne čuvaju se u škrinji od ebanovine i slonovače.
Pronaći ćeš ih kad sunčeve silnice zarotiraju vanvremenske kazaljke
da mi pomogneš da te pronađem u ljubičastoj magli
kako bismo mogli započeti našu potragu za izgubljenim vremenom.

Ivan Gaćina