Crveni med
U ljusci svemira lice što krvari
(moje lice).
Trgaš tminu s mojih bedara
i dojki prepunih meda
nudiš međunožju Jupitera
i posrnulih knezova.
O, ljubavniče moj,
naša postelja
stratište je
nebeskih tijela.
Nosiš me kao štit,
helebardu pijaniju od krvi.
Toliko ratova mojom je kožom utišano.
Ne znam bijah li ikada
prva kap mlijeka poslije smrti.
Jutru smo raspolovili srce
i sada koračamo visećim mostovima
izraslim iz naših kostiju.
Dubina se ne bojimo
jer đavo je vjekovito gladan.
Sjajna žerava istočnog intestinuma
škropi naša znojna tijela.
Mi smo djeca genocida,
svetogrđe riječi,
pobačeni razum.
I kao takve,
netko nas voli
(pred san, ubojicu nam šalje).
Marana tha!
Marana tha!
Skrivaš se iza moga oka,
ljubavniče i bezbožniče
slomljenih udova.
Nosim te oko vrata.
Nosim te u pijesku.
Vučem tebe i tvoje crvene kosti
u dahu feniksa
kojega ću dovijeka umoriti.
Suluđe mi o čelo kuca.
Otvaram oči
(još si tu).
Brzo će tišina
i lahor s obraza rijeke.
Na jelenjem rogovlju
njihat ću te poput mraka.
Volim te sumanutije
od Jupiterova falusa.
Volim te crvenog,
volim te razapetog.
Marana tha!
Marana tha!
Ja se sebe ne bojim
jer ja sam bol koja jesam.
Ja se sebe ne bojim.
Ja sam strah.
Marana tha!
Sjeni sam probola bok
i rodila ti dan.
Ja sam praunuka
Marije sa Žala.
Ja sam Nikola Tesla
i vidio sam
svjetlost
u zemlji.
Ja vjerujem u Boga,
ali Bog vjeruje meni.
Ja sam Adolf iz pekarne
i iskorijenio sam glad svijeta
siromasima dijeleći
gorući kruh.
Ja sam bijela pliskavica
i ribaru porim mrežu.
Ja sam Lean
i u materištu poezije
preživjet ću holokaust
(poezija je u meni rođena).
Ja sam kaloper.
Marana tha!
O, doći ćeš, doći
na moje Žalo.
I bit ćeš ja.
U ljusci svemira lice što krvari.
Bit ćeš
svemoguće sam.
Amen!!!
Čudovito, draga Poetinja Nikita,
navdušena sem.
Lepo sanjaj, Marija
Najmoćnije dubine izričaja, mudrosti stare!
Veliki pozdrav Branka.
Oživiš mi ruku u ocean bez riječi utonulu. Premostiš nepremostivo riječju samo na tvojim žalima njegovanu.
HVALA ti, draga Branka.
Irena, Marija, Saša, Mirko, hvala vam, dragi moji pjesnici!
Biblična pesem, ker, čeprav je prvoosebna, deluje kot globoka molitev, vseprežemajoč klic (eros / tanatos) ... čestitke,
Ana
Čestitke, draga Branka!!!
... in pogrešam Leana
u kome je poezija rođena
Lep večer, M
tektonski evangelij
izvržen iz brbotajoče sredice
slišim Njega
ki prihaja
veličasten homage Leanu
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 26. 02. 2020 ob 21:57
- Prebrano 1138 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 325.02