naši su koraci nečujna sonata
iz koje se ljudi razilaze
kao glasovi što ostaju
odsustvom svrhe dovršavajući sliku
što ljušti se sa prastarih zidova
našim koracima izmiče ritam
pa se ljuljaju
kao ljuljačka bez glasa
Nežna pesem o teži razhajanja, o prehodu onkraj in o večni gugalnici življenja / smrti ... čestitke,
Ana
Hvala najljepše, Ana.
Lijep pozdrav:)
Čestitke! Verzi beline, črnine; srca!
Lp!
Jošt Š.
Hvala lijepa, Jošt.
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!