Iz osobnih razloga svi smo jednoć istraživali granice,
bile one na ovom ili nekom drugom svijetu, posađene ili nametnute,
vidljive ili nevidljive, na bilo kojoj razini od njih (ako uopće postoje),
a dok smo djed i ja pokušavali uloviti ribu s njegovog čamca, objasnio mi je životnu teoriju.
U mađioničarskom šeširu kojega je rijetko skidao
melodija vjetra miješala se s umreženim ribarskim pričama
dok je uzbuđeno svirao simfoniju univerzuma,
pomno skicirajući svoju filozofiju na papiru s nedovršenim marginama.
Kako sam odrastao, shvaćao sam da je cijeli svemir povezan s djedovim šeširom
kao što je embrij spojen na posteljicu pomoću pupčane vrpce
dok je vidljivi i poznati dio svijeta samo jedna djedova misao
među zilijunima njih pretvorenih u zvijezde.
Unutar šešira nalazile su se zvjezdane luke, kokoši polagale zlatna jaja,
golubovi donosili pisma isprepletena nitima ljubavi i mira,
a kad sam pokušavao iskopati neispričane bajke i priče iz pepela Feniksa
zec iz Zemlje čudesa šeretski mi se kesio igrajući igre bez granica.
Na obod djedovog šešira postavljeni su stupovi trulog društva
koji zaklanjaju lažne i umjetne granice koje je stvorio čovjek,
a origami ždralovi izdvojili su se iz rascvalog senbazuru vijenca
valentinirajući da su određenost i neodređenost samo nijanse iste duge.
Priča, koja puno izpriča.
Čestitke!
Lp, Drago
Hvala Drago!
Lp,
Ivan
Všeč mi je, kako pesem prihaja iz dedovega klobuka in kako je ta predmet simbol za spajanje preteklosti in sedanjosti in metafora za razumevanje sveta ... čestitke,
Ana
Hvala Ana na podčrtanki!
Lp,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!