Ponekad ličim na oblak
zaglavljen u povezu preko tvojih očiju
vodim te kroz minska polja
i smijem se tvojim nespretnim pokušajima
da shvatiš ovaj svijet
nosim te preko rovova ispunjenih mrtvim vojnicima
i opisujem ti ratove kao igru dječaka
u kojima nitko ne siluje djevojčice
pričam ti o bombama
kao najnovijem modnom trendu
i uvjeravam te da su tvoje štikle bolja kupnja
kad prolazimo pored gladne djece
usmjeravam ti pogled prema poljskom cvijeću
lažem ti o svemu
o sjajnim muškarcima čija je nježnost promijenila svijet
i nebu kao mjestu kamo odlaze tvoje iznošene haljine
jer bez tvog nevinog lica sve ovo nema nikakvog smisla
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Speculum
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!