(bez naslova)
Zaustavila
me praznina
tišine, danu sam
poželio laku noć,
i neka dvoje
bude jedno
tijelo. Pala ljubav
ništa za ništa!
Ništa rasulo se, kao sjeme
heljde, ničemu,
a ja ne znam
kako se pjesma piše
kamenu, vjera u slijepi
slučaj troobraznog
vremena!
lišće koje pada
s drveta
bez sjemena,
zvuk bremena,
a ne plač
djeteta,
u dubini
svemira,
dubina crne rupe,
u dubini crnine,
svjetlost praiskona.
Koki
Napisal/a: Koki
Pesmi
- 10. 02. 2020 ob 19:49
- Prebrano 341 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 98.3
- Število ocen: 4