(bez naslova)

                  Zaustavila

              me praznina

       tišine, danu sam

    poželio laku noć,

 i neka dvoje

bude jedno

tijelo.                   Pala ljubav

                      ništa za ništa!

Ništa rasulo se, kao sjeme

heljde, ničemu,

                             a ja ne znam

     kako se        pjesma piše

kamenu,      vjera u slijepi

slučaj       troobraznog

             vremena!

         lišće koje pada

   s drveta

     bez sjemena,

       zvuk bremena,

         a ne plač

           djeteta,

             u dubini

              svemira,

          dubina crne rupe,

     u dubini crnine,

svjetlost praiskona.

Koki

Komentiranje je zaprto!

Koki
Napisal/a: Koki

Pesmi

  • 10. 02. 2020 ob 19:49
  • Prebrano 341 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 98.3
  • Število ocen: 4

Zastavica