To muškarci ne govore!

Što da ti priznam, što,

Kad u mojoj prošlosti  

Nema ništa što bi tebe

Trebalo brinuti

Ja i danas tebi želim zvijezde skinuti

i ljubiti tvoje usne, očne kapke snene

tvojom se toplinom grijati

male šale zbijati

i gledati tvoj osmijeh

kojim si osvojila mene

 

Jednom davno volio sam jednu Mariju

Imala je oči boje meda

Usne kao trešnje

I osmijeh bijeli, najbjelji.

Šetali smo satima, sjedili na klupi

Sati su tekli kao minuti

poljupci su bili nevini i nježni

Kao dječji dodiri iz kojih je lako pobjeći

Kao sjenka prominuti

U zaborav i nepovrat

 

Jednom davno volio sam jednu Mirjanu

S njom sam volio po sunčanom danu

šetati po šumi, preskakati potok

ruku joj držati, latice cvijeta čupati

vjerovati i stalno se ufati 

da je uvijek vječno i zauvijek

ljubiti joj vrat i grijati dlanove

ali život ima svoje planove

I autobus kojim je otišla

U zaborav i nepovrat

 

Jednom davno volio sam jednu Jadranku

Šetali smo plažom, trčali uz more

U pijesku tražili neke odgovore

Mrsio joj plavu kosu

Grlili se dugo, čekali smo zore

Suncu nazdravljali, more pozdravljali

Kao da ćemo uvijek biti skupa

Kako je mladost naivna i glupa

I lijepa sve dok se čeka prilika druga

A nju je odnijela pruga

u zaborav i nepovrat

 

Što da ti priznam, što,

Kad u mojoj prošlosti

Nema ništa što bi tebe

Trebalo brinuti

jer moja me prošlost

dovela k tebi

i život me učinio tvojim

I uopće ne dvojim

Da i danas želim

ljubiti tvoje očne kapke snene

mirisati kosu voljene žene

nasloniti obraz uz tvoje lice

živjeti s tobom sve one sitnice

koje su život za mene

kojima želim

tebe sačuvati

i nikom

i nikad

od sebe te dati

ja i danas želim

s tobom se radovati

i tugovati

i uz tebe

zauvijek ostati

 

Što da ti priznam, što,

Kad u mojoj prošlosti

Nema ništa što bi tebe

Trebalo brinuti

Jer koga briga

Što je bilo prije

I kome sam htio zvijezde skinuti

Dok je život prolazio

Dok je vjetar govorio

Da je mladost glupa

Kad čeka priliku treću

Za sreću

 

Što da ti priznam, što

Ja nikoga više ne mogu voljeti

Kao tvoje oči u zoru ranu

I usne dok mi na dlanu

Dahom ispisuju ljubav

I pokret tvoje ruke

kad miče čuperak

Neposlušni

Oslušni

Želim ti reći ono

Što muškarci ne govore

Nauči u mojoj šutnji

Pronaći odgovore.

Željko Kocaj

modricvet

Poslano:
08. 02. 2020 ob 10:16

Dobro, a kaj je s temi ločili in velikimi začetnicami? Enkrat so, drugič jih ni. Podobno velja za rime: pojavljajo se naključno.

Ne vem, ne vem ...


LP, mcv

Zastavica

Željko Kocaj

Poslano:
08. 02. 2020 ob 21:35

mcv

Pokušao sam, koliko je uspjelo ne znam ni ja.

LP

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Željko Kocaj
Napisal/a: Željko Kocaj

Pesmi

  • 07. 02. 2020 ob 23:10
  • Prebrano 372 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 43.5
  • Število ocen: 2

Zastavica