Olujni vjetrovi
brišu posljednje tragove mog postojanja
u svijetu
u kojem se bogati
bezbrižno ševe u svojim toplim sobama iznad oblaka
dok nabujale rijeke odnose gladnu djecu
Postajem lakši od zraka
lebdim iznad podivljale rijeke
vjetar me polako nosi na drugu stranu
tiho je
ptice su prestale pjevati
dočekuju me nojevi
dižu glave iz pijeska
ne boje me se
dođi ljubavi
skini sve sa sebe
i odbaci lažne grudi
na mojoj strani rijeke
ljepota je nesavršena
Pesem, ki je prispodoba za potovanje skozi življenje (všeč so mi noji in njihovo sodelovanje v premiku stališča p. s.), čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Speculum
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!