iza nečeg
žubori grad
oblik izloga davnog
krajičak oka ti bilježi
u kretnji mi treperiš
za glasom niz ulicu
koji ti pamti ime
iza nečeg
u dubinu podneva
ispraćaš sliku
ljetnih tramvaja
pa bdiješ u centru
tamo gdje smo svakog lipnja
osluškivali kako zore
naša tijela
nijemu suzu spuštaš
niz obronke ljeta
niz miris krizantema
jer ništa moje
nije nadohvat
zadnji su se put
daleko niz bulevar
grlile naše sjene
izdužene u perspektivi
kao izvan prostora
u šumoru je ostao grad
kao krv
tvoga krvotoka
Pesem, skozi katero tečejo podolgovate sence iz vsemirskih perspektiv in postajajo žive, kot kri v ožilju ... čestitke,
Ana
Hvala lijepa, Ana.
Lijep pozdrav,
mp
* polnokrven krogotok,
čestitke.*
Hvala, svit.
Lijep pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!