Noćas se zbilo nešto vrlo neobično:
posjetili su me duhovi mojih dalekih predaka
i ispričali mi svoje životne priče
uh, koliko grijeha u njihovim jadnim životima
Ispunjen pravednošću svijeta u kojem živim
odlučio sam im uzvratiti posjet:
Uhvatio sam vrijeme za gušu i okrenuo mu smjer,
te onako blistav i pravedan krenuo stazama prošlosti
Premda upozoren da se ne uplićem,
svoje sam pretke kaznio žestoko, bez milosti
neeee, nisam ih proglašavao vješticama i zlim čarobnjacima
pobogu, ja dolazim iz sjajne budućnosti,
u kojoj krivce ne spaljujemo na lomači,
već ih usmrćujemo profinjeno, elegantno:
injekcijama,
tako da umiru brzo i nježno,
bez patnje
Ispunjen radošću,
duboko uvjeren da sam ponovno uspostavio red u svemiru
odlučio sam se vratiti u svoju sjajnu budućnost
ali… ….
tamo me nije bilo:
u zanosu kažnjavanja osujetio sam svoje rođenje
Onako zbunjen i smrtno uplašen,
ponovno sam uhvatio vrijeme za gušu
i vratio se još dublje u prošlost
čekao sam strpljivo, godinama, stoljećima…
dok ponovno nisam susreo svoje pretke
i sve im oprostio
V pesem ujete korenine, od katerih bi se radi odtrgali, a šele, ko jih (všeč mi je ta tisočletni razpon v pesmi) sprejmemo, se lahko izkoreninimo ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Speculum
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!