Namještenim izborima ponosni se kromanjonci,
kao na križ, za govornicu prikivaju.
Te slijepe vođe, prvoborci kupljenih diploma, svjesno ne čuju vapaj.
Mi bez riječi trpimo sa dlanovima na ušima u stavu “mirno“.
Ostankom plaćamo mjesto u ovom bolesnom cirkusu.
Povraćamo nijemo na galeriji ovog teatra apsurda
dok pamet i logika ustupaju pred lavinom fašizma.
Gledamo, kako lančanom reakcijom,
mase okovane vjerom i nacijom,
spremne bivaju da za nju ubiju.
Nebo se opet u daljini crni i
ukazuju se četiri jahača
što predvode legije oblaka u koroti.
Naše nade poplaviće teška kiša
u plitkoj bari se voda prva zamuti
domače nemani spremno čekaju da love u mutnom
U zaklonu palim radio da čujem vijesti;
ako ih sutra bude;
ako bude sutra.
urednica
Poslano:
26. 01. 2020 ob 13:49
Spremenjeno:
26. 01. 2020 ob 13:54
Analiza sedanjega napetega trenutka v svetu (kromanjonci kot anatomsko moderni ljduje), ki nas navdaja z nelagodjem, zelo učinkovit je tudi zaključek pesmi ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Daniel
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!