Sve češće
duša moja
neznano kud odluta.
Tijelo je samo tu,
a duša tiho,
lagano, neprimjetno nestaje.
I misli se tad roje jalove,
usne ljube a ne ćute,
košmar mi zbilju razdire.
A samo ja znam:
tijelo je još tu,
a ipak nema me.
Osjećam bolno,
nije to tuga, nije sjeta;
čežnja se opet gorka,
čežnja se u me uvukla.
Zelo lepoooo, subtilno ♡
Lep dan ti želim,
Marija
Onaj koji nikada nije za sobom čeznuo, vjerojatno nije ništa ni doživio.
Tankoćutno, Valy!
Lp,breza
Hrepenenje, ki razdvaja dušo od telesa ... čestitke,
Ana
Marija,
hvala puno na ovakvom komentaru i doživljaju mojih stihova.
Pozdrav, Valerija
Senada,
puno, puno hvala. Uvek se radujem tvojim kometarima i iščitavanju i svega onoga što je negde između napisanoga... Pozdrav, Valerija
Ana,
hvala za Podčrtanku. Raduje me silno! Pozdrav, Valerija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: valy
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!