dotikam se
belega stebra
z odsekanim vrhom
njegova gladkost
pronica vame
tresem se
pijem
iz skladovnic
neizživetega
usločen pregibam
ravnino časa
Igorj, ako nisi svjestan, a znam da jesi, uhvatio si vrijeme u zadnja dva stiha. Postao si bezvremen.
Igorj, genijalni minimalistički stihovi iznikli iz ogoljenih riječi koje udaraju u puninu esencije smisla i misli.
Bravo, bravo, bravo!!!
Zaboravih, ❤, naravno...
Nkkita, tvoje besede stresajo iz mene vso navlako. Hvala.
Skrivnostni p. s., ki pa je živo bitje in steber, ki deluje simbolno, pregib je mogoč: povezujeta se v brezčasje (kot pravi Nikita), čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: igorj
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!