Odavno me nema
U našem domu
A ti ponekad
U topli sumrak
Razgovaraš sa mnom
Na verandi
Kao žena koja još
Nije poludjela
Od čekanja
Tvoje su misli
Ljubav i strah
Što ću ti reći
Kad dođem
Kad se pojavim
I hoću li biti čovjek
Kakvog si čekala
I kakvom si se nadala
Nek prođu ljubavnici
Tvojom posteljom
Nek se rugaju
Babe rugalice
Ne boj se
Kad dođem
Poželjet ću opet
Ljubiti sjaj
U tvojim očima.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Kocaj
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!