Jednog neobičnog dana
u jutarnjoj rosi pronašao sam nebeske dragulje
od kojih sam napravio ogrlicu za buduću djevojku,
a košaru za moje uspomene spleo sam od vlati trave.
Iznenada sam preoteo miris nezaboravku
kojeg je u parku posadio moj šukundjed
i zarobio sam ga u boci tetraedarskog oblika koju sam držao ispod klupe
na kojoj sam urezao svoje inicijale na etrurskom pismu.
Nadahnjivala me nepoznata Bachova partitura koja je svirala na klaviru
pa sam je nakon kihanja odlučio preusmjeriti u svemir da tamo traje
kao nešto božanstveno što potječe sa Zemlje
koja bi se jednog dana transformirala u petu dimenziju.
Kroz slomljeno zrcalo fatamorgane
promatrao sam divovske dinosauruse i nepoznate bajkovite svjetove
pitajući se kako nitko nije opisao svu tu ljepotu
ili barem ukrasio spilje veličanstvenim dahom života.
Na starom vremeplovu iznenada sam se počeo kretati kroz vrijeme
(na potpuno drugačiji način nego u filmovima znanstvene fantastike)
kako bih pronašao legendarni Gordijski čvor
koji spaja sve o čemu pričam i mnogo više.
Jednog dana ogrlica od rose iznenada je postala razigrana duga,
košara od trave osušila se na suncu, moje uspomene su odletjele,
a bocu tetraedarskog oblika odnijeli su valovi (ne)permanentnosti
nakon čega sam razmišljao o nenadanim budućim događajima.
Odlično Ivan (*_*)
lp Marija
Hvala draga Marija,
na čitanju i komentiranju moje poezije!
Lp iz Zadra,
Ivan
Pesem prinaša domišljijsko potovanje, spretno uokvirjeno, da pred nami nariše zanimive pokrajine in prebuja notranje predstave, čestitke,
Ana
Hvala Ana na podčrtanki!
LP,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!