Šutim te jer ne vidim kraj
miriše zemlja
koja će ostati
Kako uramiti sliku
dok izvori
zvučno more ljuljaju
Ne želim te preslikati
u modrinu neba
nad mrtvim mramorom
Ne mogu te uramiti –
u dahu tvoga lica
razlijevaju se moje boje
na tvojim ušćima kaplju
srce i makovi
a maestral cijelu noć
napuhuje rublje
i budi pjesmu
s kojom u tvojim očima
nikad ne zalazi sunce
Neka zaglušujuća tuga izbija iz tvojih pjesama,
tako si nježan do svoga bola!
Lp
Ne iz svih, draga breza. Poneke samo stranice života malo dublje zalepršaju emotivnijim epizodama.
Hvala za komentar i pažnju.
Lijep pozdrav,
Mirko
Ostane tisto, kar želimo, če imamo dovolj moči - čestitke k otožni, lepi pesmi, ki oživlja vse, česar se dotakne ...
lp, Ana
Ana, hvala najljepša.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!