Čekanje

Cijelu zimu sam te čekao.

Svako jutro, palim vatru.

Postavljam sto za doručak.

Za dvoje.

-----

Onda otvorim vrata kolibe i vidim samo nedirnut snijeg.

Ipak na jedan tanjur stavljam ružu .

Uvijek me je bilo strah da ću biti zatečen.

Nespreman za doček.

Makar to bio neki davno urezani mit, ili

samo zapamčena priča iz ranih dana prve mladosti

Ali znao sam da ću te jedno jutro na vratima ugledati

i prije nego ih otvorim znaću ko mi u život ulazi.

Jednostavno, ću otvoriti, a ti ćeš u tišini ući i sjesti za sto.

U našim snovima sve je davno već rečeno.

-----

Potom zatvaram vrata i sjedam za postavljeni sto.

Snijeg je vani i dalje nedirnut.

Daniel