NE BOJ SE JESENI

Đoki Eriću

Zašto se, prijatelju, jeseni bojiš

Kao da već ne postojiš

I ne živiš poznu toplinu

Godina tvojih najsličnijih vinu

Kao da nisu žive tvoje oči

I da ne žele na novi put poći

Kao da ne žmuriš pjesnički sneno

I svijet ne gledaš začuđeno

Duša je tvoja još duša dječaka

Kojeg podučava dobra majka

Da život traje dok srce je mlado

I sve dok dišeš živi ga rado

Tvoje su poruke nostalgične, sjetne

Imao si godine dobre i nesretne

Sjećanja tvoja bogata riznica

Kakvu neće imati mnoga djeca

Koja nisu putovala Ćirom

I lutala za svojim nemirom

Od južnih krajeva do sjevera

Tjerana od drugih i svojih nemira

I poput vidre radoznale

Otkrij u stihu tajne male

Jesen je puna toplih boja

I jednom lišće mora pasti

Svi ćemo u jednom jesenjem danu

S Haronom preći na onu stranu

Tvoja će te ljubav vjerno čekati

Tvoji te prijatelji neće zanijekati

Ne boj se jeseni, života se primi

Vrijeme se primiče našoj zimi

Života ima i s druge strane

Tamo će zacijeliti sve naše rane

Zato se, prijatelju, ne boj jeseni

Hrabro i njoj u susret kreni

Tamo nas čeka veliko svjetlo

Tamo je naše pravo podrijetlo

Željko Kocaj