Uvek imam u rezervi
Par trenutaka
Samo za sebe
Kada poželim da te vidim
Tada svratim do tebe
Ušunjam se u tišinu
I naslikam dugu
Ona mi namigne
Tvojim okom
Tada te čujem
Tada čujem kako ćutiš
I znam da si tu
Ništa se nije promenilo
Niko ne ume tako dobro
Kao ti
Da ostane isti
Uvek
Kada poželim da te vidim
Za pedalj sam bliži nebu
Isključim život
Uključim ljubav
I započnem putovanje
Samo mi znamo
Ne umiru kiše
Ne umiru ptice
Ne umiru zore
Ni noći
Ni sećanja
Samo se vreme
Neprekidno iskrada
I beži u nepovrat
Tiho
Nečujno
Kao rast maslačka
Valjda da nas ne bi povredilo
Da nas ne uplaši
Dok
Obgrljeni tišinama
Pričamo o vodi
Koja je protekla rekom života
Dok smo skrivali ljubav
I bili ponosni
Svako na sebe samoga
Ovo je ona poezija s kojom se, zadivljen, želi zauvijek ostati u zagrljaju !!!
Pozdrav i čestitke !!!
Hvala najlepše, Mirko.
Pozdrav...
… ni kaj dodati h komentarju, ki ga je k tej lepi pesmi zapisal Mirko;)))
Čestitke, vredno se je vračati k tvojim pesmim Bojan.
Lp, koni
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Bojan Tasic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!