Ćutiš. Odjednom umoran
Hiljadu iskrica u oku
U punoj kući, a ipak sam
S pitanjem, preći liniju duboku
I dok snatriš nemoguć san
Purpur u jednom danu
Tako pažen, a ipak sam
Ili pružiti ruku sanu
Neodlučno glasu remetiš hod
Iznalaziš hiljade ljutića
Toj samoći pojiš plod
Kidajući deo svog bića
Odlaziš u brzini, zbunjen i ljut
Želeći da joj zagrizeš usnu
Svom snagom prignječiš skut
Al samo nemoćno gas stisnu
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Malaino
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!