Budi se
budiš se
beri dok u melodiju
ne sklizneš
Sedam ti je
snatriš osvrćući se
za školjkama što spavaju
u neubranom proplanku sunca
u dvadeset osmoj
oblačeći osmijeh
u goli muk
Budi se
budiš se
minula je trideseta
s planktonima
s ponuđenim proplancima
purpura
i ostala daleko
od netom isteklog
rođendana četrdeset sedmog
Budi se
budiš se
a nije ti sedam
iako školjke još spavaju
iako namiguješ zvijezdama
dok ti usputno ispraćaju pedesetu
raspliću budan san
i žeđ bez imena
Prelijepi hod Mirko dragi. Vrlo rado čitam tvoju poeziju i kroz nju nježnu nutrinu.
Živio mi prijatelju u nadanju da se uskoro vidimo.
Lijep pozdrav, Saša
Čitka je, čitka. Poezija bitka. Bravo!
In tako minejo leta in bližine ... še posebej bi poudarila zaključek pesmi, ki povzroči, da jo beremo še enkrat, drugače, čestitke,
Ana
Hvala Ana.
Ugodnu večer Ti želim.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!