UČVRŠĆIVANJE IDENTITETA

Što si važniji, sve manje si bitan.
Želja kad prekorači meru, prekida nit.
U očima rulje velik, pred Nebom sitan.
Veličina spusti koprenu, obezvredi bit.

 

Taj prst, što upireš ka nebu visoko,
dok presuđuješ, il' u meso, tu, pred tobom,
rasporiće ti prsa, probit' pohlepno oko,
kolena kad klecnu nad njegovim grobom.

 

Ruka što se mača lati il' suda toga,
ili ma čega, što se ne tiče nutrina,
rđa je, vredna, ma, tek svinjskoga brloga.
Amputiranje: delo je nebeskih visina.

 

Skrušeno se moli da si tek malo zrno
sa najvećim suncem u tim grudima,
u očima Ljubavi, tad zenitu bi pr'n'o.
Njena produžena ruka prostim ljudima.

 

Što si važniji, sve manje si bitan.
Želja kad prekorači meru, prekida nit.
U očima rulje velik, pred Nebom sitan.
Veličina spusti koprenu, obezvredi bit.

Bojan Tasic

Komentiranje je zaprto!

Bojan Tasic
Napisal/a: Bojan Tasic

Pesmi

  • 27. 11. 2019 ob 15:05
  • Prebrano 380 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 108.32
  • Število ocen: 4

Zastavica