Postoji pesma.
Obezručena.
Obnevidela.
Ruke su pevale dečaku,
progutao ih je etar.
Oči su tražeći ruke otekle,
s Dunavom pobegle.
Ona se ušunja u nedra
kad nebo padne na teme
i korita se bune.
Dok je te pesme,
obezručene,
dok je reke,
vidi, ima te!
Ima i mene.
Ljubezen, ki ne potrebuje oči in rok, da bi bila ... čestitke,
Ana
Hvala Vam, Ana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: julijanabalaban
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!