Iza tebe zatvorih vrata

suvišna praznina leluja praznim sobama

dok se galaksije prašine

kližu sunčevim zrakama.

Trebam police koje se ne lome

pod lanjskim teretom

toplih dana što tuku o dovratke.

Trebam vatrostalne ladice

otporne na usijane želje

prekaljene pokvarenom maštom.

Trebam kantu za oproštajne izjave

dovoljno veliku da ne čujem jeku kiše

mokrog padanja oprosta.

Trebam lužinu da otopim kiselinu

što šiklja iz gejzira samosažaljenja

kojom se opijam.

Sve to trebam da u smlaćenoj bašti

može zora ponovo cvasti

Daniel