ljubim ti lice,
puštam ptice
crtam lik neznanca
što jaše vranca
i naumio navratiti
do mojih dvora,
ponestaje boje,
vjetar snove odnio je,
u postelju želim,
blijeda bez krvi,
sivilo jutra dosadno kipi,
i kiša u naletu
gusto sipi,
je li to k meni juri neki znak,
čudim se,tračnicom čežnji
ponovno hukti stari vlak,
skidam sa sebe odjeću i bol,
na ranu, inatom valjda bacaš sol,
kome da izjadam svoju tužnu priču,
svatko sliježe teretom ramena,
gadno promijenio se svijet na gore,
izlilo se uz put uzburkano more,
knjiga ne sluša, želi da se piše sama,
ustrajno čekam -nestat će tama,,,,,,,,,,