ni tega suda
ni čovika ni
ki prisika bi
špag ča veživa
moju lipu Istru
i grad ki danaska
u suzah kmeči,
grad ki nikako da
pobroji mrtve aš
valja je tako stija
niki, a matere suze
u fačolić skrivaju,
usnice zavajka drhte,
rožice i lampijoni
nočas i sutra i do
sudnjega dana za
istinon biže,
žalost črna svaderi,
ni rabilo umriti,
ni tribalo ubiti ni
pašadu spod vrata zatuči,
ma kemu govoriti,
munjena je to pamet bila,
koren korena u travi puštila...
.................................................................................................
prisika-presjekao
špag-konopac
veživa-vezuje
danaska-danas
kmeči-jauče
valja-valjda
stija-htio
niki-netko
fačolić-maramica
svaderi-svugdje
rabilo-trebalo
pašadu-nož
vrata-grla
zatuči-zarinuti
kemu-kome
munjena-luda
puštila-ostavila
Istrsko narečje lepo dopolnjuje vsebino pretresljive pesmi,
čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Denisa
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!