Iz probušene bačve na malenoj barci
promatram kako sjaj zvjezdanog neba
prometuje kroz paukovu mrežu na susjedovoj nadstrešnici
iznad razgranatog stabla graška
ispod kojeg se sakupljaju vječna pitanja
u peterokutnom sanduku od ebanovine,
a nebeski lahor osnatren snježnim pahuljama
budi melos galaksije iz pitara za cvijeće
dok dječak Jack razbacuje sjeme ljubavi
koje traži opstojnost na neplodnom tlu.

Ushićeno prolazim viseće vrtove
slobodan kao skitnica Huckleberry Finn
dok sjajem repatica ukrašavam snoviljnu rijeku,
a na rubu vaseljenskog ambisa
puštam iz boce krhotke Velikog praska
da donesu varnice geneze na krilima leptira
iz vremenskog vrtloga kroz zoru od mente
s nenadanom toplinom što mi klizi niz kičmu
razdvajajući milijune svjetlosnih godina
uz poj zrikavaca što bridi raskriljenim nebom.

Ivan Gaćina