u tebi vidjeh cijeli svijet,
rađanje jedne ljubavi,
s tobom pod ruku osvajah
najviša gorja i ubadam zastavu
pomirenja,
nisi možda do kraja naslikan,
no, za moje oči ti si genije
u svakom pogledu,
otac istine, majka vjernosti,
dijete nevinosti što diže me
u trenucima umiranja,
zovem te nadimkom, častim
imenicom od milja, a sve to
kao najdraži dar,
u tebi......
samo u tebi i svemu što spaja
moje misli i tvoja djela, osjetih
snagu drugačiju, snagu lavljeg,
nadu koja bezbroj puta rekla mi
"Zbogom",
i ovog časa, po prelasku subote
u Sveti dan, ronim dubinama
tvojih dvora, čudim se sitnicama
na koje naiđoh u riznici stvari
s pripadnošću jednom meceni,
zalelujale se morske alge u znak
pozdrava, a crveni koralj uzdigao
se na grebenu i šapnuo dvije riječi
čarobne, opet ostah zaluđena jer
stvarnost baca me u kavez zlatnih
rešetki......
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Denisa
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!