STUDENI

 

prokleti, ljigav, prazan
i isprazan, mjesec magle
u vanjštini i tuge na srcu,
stješnjen u boli,
ne otvara
vrata novim ljubavima,
tako ga zovu od davnina
i ne vole ga,
nije razvikan
o njemu pišu tek razorni
škorpioni koji vrebaju plijen,
a moj medeni, medo slatki,
moja igračka što zna umiriti
moje usne pa zapjevati
pod prozorom, gdje se skrio,
zašto nema snage rastjerati
sivilo dana i noć pretvoriti
u naše blještavo nebo,
umirena sam, toliko umirena
da sklapam oči i usred podneva,
nasjela sam na hirovitu ćud
ovog mjeseca mrtvih duša i
lampiona koji svjetle za pokoj
duša,
neka, neću biti zločesta vila,
neću gunđati na ono što treba proći,
čekati ću proljetni zov, sigurna
da napipati ću komad poznatog
mesa,
uzeti od njega onaj najbolji
i najslađi mišić i krenuti u zoru
koja mnogo više obećava.....

Denisa

Komentiranje je zaprto!

Denisa
Napisal/a: Denisa

Pesmi

  • 02. 11. 2019 ob 20:38
  • Prebrano 323 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 57.14
  • Število ocen: 3

Zastavica