U toj ulici sam se rodio
U toj ulici sam se rodio
Jedne kasne jeseni
One godine kad je ostarjela
lipa prestala da cvjeta
Dok još je spavao grad
I opet bih se tamo vraćao
Jer uvijek ponešto zaboravim
Kad ti pričam o sebi…
U toj ulici sam živio nekad
Ne mareći za godine koje dolaze
Tražio sam riječi za ovu pjesmu
Dok noć je spuštala tamu
Na maloj klupi bez glasa
I teških suza
Ja sam budan sanjao
O tebi
Jer ti si svjetlo, a ja sjena
I opet bih se tamo vraćao
Jer uvijek ponešto zaboravim
Kad ti pričam o sebi…
Jer ti si ljubav
Koja me diže iz pepela uspomena
A ja uvijek ponešto zaboravim
Bijeljina 01.11.1958
Poslano:
01. 11. 2019 ob 14:19
Spremenjeno:
01. 11. 2019 ob 14:20
hej, kako pa to narediš,
da pošlješ komentar
brez komentarja????
Greška, nisam imao namjeru slati komentar
Sumiko, sjetno, dirljivo, životno, poetski izbrušeno tvojim, već svima znanim, brusilicama duha.
Uživam u tvojoj poeziji.
Lijep pozdrav,
Mirko
Vračanje k izviru, da bi se prepoznali, prišli do svoje biti ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Sumiko
- 01. 11. 2019 ob 09:15
- Prebrano 643 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 284.92
- Število ocen: 14